Elektroprovodnost plazme izracunavali smo pomocu
formule koja je slicna poznatoj Lorenc-ovoj. Pretpostavljeno
je da je funkcija raspodele elektrona po brzinama Fermi-Dirak-ova,
a plazma u stanju lokalne termodinamicke ravnoteze.
Uopšteno, smatrajuci da se nalazimo u oblasti parametara plazme
gde je znatno prisutna neutralna komponenta, elektroprovodnost se
u semiklasicnoj (SC) aproksimaciji predstavlja
gde je frekvenca e-i, e-e sudara data izrazom
, e-a sudarna frekvenca ekvivalentno
sa
, e-i transportni
presek predstavljen je sa
,
predstavlja e-a transportni presek, ciji oblik zavisi od vrste plazme
(helijumska, vodonicna, argonova ...) tj. vrste atoma, radijus ekraniranja
je dat relacijom
a i
predstavljaju hemijski potencijal tj. gustinu stanja slobodnog
elektrona u energetskom prostoru
,
respektivno.
Uvodeci smene , u izraz (A.16) i zamenjujuci ostale velicine dobijamo
Velicina opisuje uticaj e-e sudara (u slucaju zanemarujemo elektron-elektron rasejanje) u izrazu za frekvencu sudara i moze se predstaviti izrazom
(8.18) |
gde je
(8.19) |
sa i kao normalnom i paralelnom komponentom u odnosu na , .
Kao što je pomenuto u poglavlju 3.2 strana () zamenom u izrazu A.17 SC racun se veoma pojednostavljuje uz minimalna odstupanja rezultata od egzaktnog proracuna.